10 Početničkih Pogrešaka

 
Prelazak na sirovu prehranu sa suhe hrane, nije jednostavan kao prelazak na drugu vrstu suhe hrane. Ovdje postoji puno veći angažman vlasnika u pripremi obroka, kao i samog ljubimca u prilagođavanju na isti. Stoga smo vam ispod naveli 10 najčešćih pogrešaka koje činimo kao početnici:

1. Neinformiranost o prehrani

Upravo ste potrošili sat i deset minuta na gledanje dokumentarca Pet Fooled i ne želite da vaš ljubimca, član vaše obitelji, jede male smeđe (ponekad šarene) krokete jer ste shvatili da, iako piše premium na njima, približno su iste kvalitete kao i vreća od 15 kila koja košta 50 kn.

Put do pakla popločen je dobrim namjerama. Rečenica kojom bi trebao svaki vlasnik koji želi prebaciti svog ljubimca ili je već u postupku prebacivanja, trebao zapamtiti. Najčešće se pogreške dogode jer želimo najbolje za naše četveronožne prijatelje što prije jer pomisao da još jednom im moramo dati dehidrate izaziva osjećaj nemajke u nama. Iako je sirova prehrana najbolja opcija za njih, ona nije jednostavna i ne možete očekivati da nakon što potrošite 30 minuta čitajući o tome, će te biti spremni za totalnu promjenu ishrane svog ljubimca. Uzmite si vremena, ovo nije sprint nego marathon, informirate se o prehrani i potrebama vašeg ljubimca.

2. Ubrzavanje prijelaznog razdoblja

Normalno je da ste uzbuđeni i da želite što prije prebaciti vašeg ljubimca na sirovu prehranu. Međutim, najbolje je dopustiti vašem ljubimcu da određuje tempo prijelaza na sirovo hranjenje. Neki kućni ljubimci bez puno napora mogu prijeći na sirovo, dok drugima treba više vremena da se prilagode; pogotovo ako je riječ o prelasku na sirovu prehranu gdje pas/mačka mora naučiti žvakati svoju hranu, poput slučajeva kad ih prebacujemo na PMR ili ako je kućni ljubimac gastritičar. Nemoj te se žuriti i raditi razne mikseve hrane dok još ne znate jel’ određeni proteini uopće pašu vašem ljubimcu.

3. Začinjeno meso

Natrij je važan mikronutrijent za naše kućne ljubimce; međutim, prekomjerne količine natrija mogu u ekstremnim slučajevima dovesti do dehidracije, proljeva ili trovanja natrijevim ionima.

U veliku količinu mesa ubrizgava se otopinom natrija i nitrata što povećava udio natrija u sirovom mesu. Uvijek provjerite naljepnicu sirovog proizvoda kojeg kupujete. Osigurajte da meso koje dajete ima manje od 88 mg natrija na 100 g mesa. Nadalje, ne kupujte meso kojem je nadodana aroma, začinjeno šećerom ili bilo kojim drugim dodacima.

4. Izbjegavanje davanja sirovih kosti kao dio prehrane

Svi smo bar jednom čuli, ako ne bezbroj puta, da su kosti opasne i da se nikad ne smiju davati psima i mačkama da ih jedu. Ono što rijetko napomenu ti stručnjaci je da to pravilo vrijedi za kosti koje su termički obrađene (kuhane, pečene) jer tako gube vlagu i elastin koji su važna komponenta koja ih čini sigurnijima za probavu. One su ujedno važan izvor kalcija i fosfora radi održavanja zdravlja kostura.

Da, i sirove kosti mogu biti opasne, zato je bitno informirati se o tome kakve kosti smijete davati svojem ljubimcu, više o tome možete naći u ovom postu.

Općenita smjernica za davanje kosti je 10% prehrane za pse i 6% za mačke jer nismo svi jednaki. Ove smjernice se ne morate držati k’o pijan plota, već svakodnevno promatrati stolicu vašeg ljubimca i ako je mekana možete dati više, ili ako je tvrda/grudasta davati u manjoj količini, što se povezuje na iduću čestu pogrešku.

5. Davanje previše sirovih kostiju u obroku

Davanje prevelike količine može izazvati probleme poput zatvora, proljeva i povraćanja. Do toga najčešće dolazi jer organizam ne može probaviti tu količinu kostiju.

Iako se, pogotovo na prijelazu, predlaže davanje malo veće količine kostiju od preporučene doze zbog lakšeg prijelaza. Ako vidite da vaš ljubimac ima suhu stolicu koja se veoma lako mrvi, obavezno smanjite količinu kostiju u prehrani.

6. Davanje neprimjernih kostiju

Kada date vašem ljubimcu kosti koje su veće od primjerene veličine za vašeg ljubimca; on najčešće samo skine ostatke mesa s iste, ali rijetko kad konzumira samu kost. Takve kosti pružaju mentalnu stimulaciju vašeg ljubimca, te im čiste zube. Međutim, vaš ljubimac neće dobiti potrebne hranjive tvari poput kalcija kojeg nalazimo u kostima.

Postoji širok izbor kostiju kojima možete hraniti svoje kućne ljubimce, ali važno je paziti da dajete kosti ispravne veličine za vašeg kućnog ljubimca i izbjegavati nosive kosti (rekreativne kosti) velikih životinja.

Kosti udova velikih životinja mogu uzrokovati frakture zuba i čeljusti ako je vaš ljubimac agresivan žvakač. Uz to, ako se proguta veliki komadi, može doći do začepljenja. Međutim, ako vaš ljubimac nježno žvače, i rekreativne kosti se mogu dati kao dio obroka, ali uz uvjet da je velikim količinama mesa i dalje pričvršćenim na kost. Prilikom davanja kosti nadzor je presudan za sprečavanje ozljeda. Uzmite kost kad je uklonjeno meso s nje.

7. Prebrzo dodavanje nove hrane u prehranu

Nakon što je vaš ljubimac u potpunosti prešao na sirovu prehranu, novi izazov su novi izvori proteina. Mnogi ljubimci znaju imati osjetljivost na neke sastojke, kao i jednostavno da im se ne sviđaju. Kako bi svojem ljubimcu i sami sebi olakšali isprobavanje nove hrane istu dodajete u maloj količini u normalni obrok, te pratite ponašanje vašeg ljubimca. Ako nema negativne reakcije i sav oduševljen pojede obrok slobodno već u idući obrok dodajte taj sastojak u većoj količini.

8. Dodaci prehrani u prekomjernoj količini

Kao i kod ostalih sastojaka, umjerenost je ključna. Prekomjerno dodavanje može biti jednako loše kao i nedostatak hranjivih sastojaka. Osim što sve aminokiseline, masne kiseline, vitamine i minerale koje trebaju vaši ljubimci – biti dani kroz prirodne sastojke, isti se puno brže probavljaju, apsorbiraju i metaboliziraju u organizmu. Iako stopa apsorpacije je niža kod dodataka, oni ako nismo pažljivi mogu dovesti do mnogobrojni problema u rasponu od probavnih poteškoća do hipervitaminoze koja može izazvati ozbiljne probleme ukoliko nema pauze i rotacije dodataka kako bi organizam iskoristio zalihe istih.

9. Nepotrebno kompliciranje

Iako sirova prehrana nije nuklearna znanost, u želji da pružimo svojim ljubimcima najbolje što brže u kratkom roku, to može postati. A onda ta frustracija veoma lako dovode do toga da odustanemo od svoje ideje.

Sirova prehrana temelji se na premisi cjelovitog, divljeg plijena. Kada gledamo životinju koju ulovi i pojede divlji pas, vuk ili mačka, te podatke možemo koristiti za pružanje slične prehrane našem ljubimcu bez da on tu hranu mora uloviti kao njegovi divlji rođaci. Plijen se sastoji od mesa, kostiju, organa i krzna / pera, po tom sastavu su izrađeni modeli PMR (psi i mačke) i BARF (psi), upravo da što više prehrana naših ljubimaca oponaša cjeloviti plijen. Ali ono što je najbitnije je da smjernice nisu uklesane u kamenim, one su polazišta kod hranjenja sirovim hranom. Najvažnije je zapamtite da nahranite psa ili mačku ispred sebe, uvijek se prilagodite njihovim individualnim potrebama. Uz to, prilikom izračunavanja koliko hraniti vašeg ljubimca, nemojte se uhvatiti točno u gram. Ne samo da je ovo vrlo zamorno, već zahtjeva i jako puno vremena.

10. Osjećaj preplavljenosti

Prije prelaska na sirovu prehranu potrebno je istražiti i informirati se o istoj, ali internet je duboko, prostrano i strašno mjesto. Informacije o sirovoj prehrani variraju nadaleko i možda će biti teško znati koji savjet treba poslušati. To je samo po sebi dovoljno da mnogi vlasnici odustanu od sirove prehrane prije početka i ne želimo da se to dogodi. Pokušajte da vas ne preplavi ogromna količina informacija na internetu vezane uz sirovu prehranu. Ako ste početnik i treba vam dodatna pomoć oko hranjenja sirovog, ima Facebook grupu posvećenu informiranju vlasnika kućnih ljubimaca o sirovoj prehrani, kao što možete na našem blogu, Instagramu i Facebooku postaviti svoja pitanja i nedoumice.
Ovdje smo da vam pomognemo na svakom koraku, ne bojte se postaviti pitanje!

Mit o balansiranoj prehrani

Otvarajući svoju prvu vrećicu Hermann BARF-a prije 10 godina; nisam ni sanjala u koji globalni pokret će se ta želja za pružanjem kvalitetnijeg života svojim kućnim ljubimcima pretvoriti. Sad, deset godina kasnije, ta globalnost izazvala je rast tržišta sirove hrane za kućne ljubimce između 70 i 100 posto godišnje – uključujući i našu malu Hrvatsku. Taj brzi rast, kao i želja vlasnika za što praktičnijim rješenjem kad govorimo o sirovoj hrani – što je općenito najveća prodajna točka na tržištu hrane kućnih ljubimaca – izazvala je stvaranje novih proizvođača, kao i distributera sirove hrane.

Proizvođači, dobavljači, legalci ili oni koji to nisu; svi redom smatraju da su baš njihovi proizvodi “best of the best“. Dok se u prodaji suhe hrane kupci riječ “premium” povezuju s ”nutritivnom“ i da je hrana više kvalitete, u slučaju sirove prehrane tu poziciju je zauzeo pojam “balansirani obrok“.

Pojam koji je stvoren kao smjernica zajednici u doba kad su postojale samo mesnice, a po kojoj bi vaš kućni ljubimac dobivao odokativno sve potrebne esencijalne mikro i makro nutrijente i koji najviše po omjerima sliči whole pray prehrani.

Koja je razlika između proizvoda za koji se tvrdi da je “balansirani obrok” i onoga koji se samo promovira kao sirova prehrana, ja nisam našla. Ista je razlika, kao i između proizvođača suhe hrane koji tvrde da je njihova hrana premium bez da vam daju znanstveno objašnjenje zašto je njihova hrana bolja od ostali.

Ono što kao kupci trebamo znati, jest da i u slučaju proizvođača koji tvrdi da je njegova hrana balansirana i onog koji to ne tvrdi, nema javno dostupnog mikronutritivnog sastava hrane, ne znamo točan postotak koliko je svaka “kategorija“ (mišićno meso, kosti i organi) zastupljena u obroku, a i kad znamo postotak ”kategorije”, često ne znamo koliko je svaki zasebni sastojak zastupljen, pa opet ni tad ne možemo izračunati okvirno koliko naš pas dobiva mikronutrijenata. Što je važno za znati kad tvrdite da je proizvod balansiran!

Štene, zdrava odrasla jedinka, bolesna i stara nemaju jednake nutritivne potrebe.

Kao i svemu drugom, u sirovoj prehrani balansiranje nutrijenata je ključno, premalo ili previše određenog nutrijenta može izazvati ozbiljne probleme. Stoga se pri davanju povjerenja proizvođačima trebamo se zapitati je l’ doista proizvod balansiran? Pogotovo kad nema dokaza koji to potvrđuju.

Zato je i zabrinjavajuće da danas, u doba kad vlasnici kućnih ljubimaca polaze seminare da znaju čitaju naljepnice na poleđini vreće suhe hrane i što koji ​sastojak znači, to isto kritičko oko ne primjenjuju na sirovu hranu i njene proizvođače, već svoje povjerenje stavljaju u njih.

Ako ćete nešto zapamtiti iz ovog teksta, zapamtite da jedino VI imate interese svog ljubimca na prvom mjestu i gledajte informacije koje Vam drugi daju ili skrivaju kritičkim okom.

Mišićno meso

Mišićno meso sačinjava najveći dio sirove prehrane vašeg kućnog ljubimca. Njegova primarna uloga je opskrbiti tijelo proteinom. Ali to nije njegova jedina uloga, kroz njega unosimo u prehranu različite količine masti, vode, te vitamina i minerala koji ovisi o plijenu kojim hranimo taj dan.

Zato se preporučuje da dajemo barem tri različite vrste proteina?

Mesožderi u divljini ne jednu samo jednu vrstu proteina/plijena, već je ona raznovrsnog spektra kao i kod ljudi. Bez te raznovrsnosti prehrana naših ljubimaca i drugih divljih mesoždera ne bih bila “ nutricijski izbalansirana“, što bih najviše utjecalo na disbalans amino kiselina u organizmu.

Optimalno bi bilo da dajete barem pet vrsta proteina. Ukoliko dajete samo tri vrste pazite da je jednaki omjer tj. da npr. ne dajete piletinu pet dana u tjednu, a govedinu i janjetinu samo jedan dan u tjednu. Već da kroz mjesec dana svaki protein je dan 10 dana, ne moraju da budu svih deset dana u komadu isti protein, već je poželjno miješati proteine što češće (npr. ponedjeljak, četvrtak i nedjelja govedina, utorak i subota janjetina, te srijeda i petak piletina).

Zašto bar pola mišićnog mesa mora biti crveno?

Kod većine divljih mesoždera jede isključivo crveno meso u svojem prirodnom staništu.

Crveno meso je nutricionistički bogatije od bijelog mesa jer je nutricionistički profil (ima veće količine mast ii vitamina) mesa direktno povezan s time koliko se mišić koristi.

Klasifikacija crvenog i bijelog mesa:

  • Klasifikacija crvenog i bijelog mesa se odnosi na grčenje mišića u pokretu. Postoje spora mišićna vlakna (crveno meso) i brza mišićna vlakna (bijelo meso). Crveno meso je tamnije zbog količine mioglobina prisutnog u mišićnom tkivu čija količina ovisi o količini korištenja mišića. Životinje koje su često u pokretu razvijaju više sporog mišićnog tkiva, a time i mioglobina.
  • Mioglobin je protein željeza i kisika koji se veže u mišićnom tkivu kralježnjaka općenito i u gotovo svim sisavcima. Veća koncentracija ovog proteina osigurava veći nutritivni profil mesa. Uobičajena zabluda u društvu je „Crveno meso je loše jer je visoko u zasićenim mastima“. Nemojte se zavaravati time, masnoća je dobra za naše kućne ljubimce! Mesožderi napreduju od životinjskih masti i metaboliziraju masnoće u energiju. Iako crveno meso sadrži veće razine masti, one također sadrže i više vitamina i minerala poput željeza, cinka i vitamina B! Željezo prisutno u crvenom mesu naziva se heme iron, koje tijelo lakše apsorbira od željeza iz biljnih izvora.
  • Životinje klasificirane kao bijelo meso: piletina, puretina, prepelica, kunić
  • Životinje klasificirane kao crveno meso: pačetina, janjetina, govedina, divljač, zec

NISU SVI PROTEINI NUTRITIVNO JEDNAKI. Svaka stavka proteina imat će drugačiji profil hranjivih tvari od sljedećeg. Neki proteini osigurat će vrijedne hranjive tvari, masti i vitamine tamo gdje drugima proteinima nedostaje.

 KOJI SVE DIJELOVI ŽIVOTINJE SMATRAMO MIŠIĆNIM MESOM?

Mišić- sadrži sve esencijalne aminokiseline potrebne za jednog mesoždera, neovisno o njegovoj dobi ili fizičkoj aktivnosti

 Masno tkivo- prvenstveno služi kao izvor energije.
Kako se sadržaj masti povećava, postotak vode i proteina pada, ali zato količina energije koju tijelo može proizvesti raste. Masti u različitim vrstama mesa variraju u razinama prisutnih masnih kiselina. Mast ne bih trebala više od 20% prehrane, iako je optimalno da bude samo 10%.

  • Lean proteini: piletina, puretina, kunić i divljač
  • Masni proteini: govedina, janjetina

Srce – vrlo koncentrirani izvor koenzim Q10 (CoQ10), on je potreban za osnovno funkcioniranje stanica, kao i optimiziranje srčanog ritma. Ujedno sadrži velike količine vitamina B.

Kao i za sve ostale mišićne organe, ni srce se ne bih trebalo davati u količinama većoj od 20% dnevne potrebe.

Želudac – iako u većini vremena kad pričamo o želudcima pričamo o burazi, isto pravilo vrijedi i za želudce ostalih biljojeda, da ne prelaze 15% dnevne potrebne količine jer nisu nutritivno bogati komadi mesa.

  • Zelena Buraga -Buraga je želudac preživača, poput krave, bivola i ovce. Ovaj jedinstveni želudac preživača ima četiri komore koje sustavno razgrađuju travu s mnoštvom probavnih enzima, želučanih sokova i aminokiselina. Ima savršeni omjer kalcija vs. fosfor. Preporučuje se da ne prelazi 15% cjelokupnog dnevnog obroka.  *Isprana bijela Buraga nema istu nutritivnu i probiotičku vrijednost kao neisprana zelena Buraga.

Pluća – odličan izvor vitamina B12 i vitamina C, te željeza i kalija. Bogat je i selenom, te raznim amino kiselinama. Ne preporučuje se davati veće količine od 15% dnevnog obroka jer ne sadrži sve potrebne amino kiseline, te kao i srce može izazvati probavne tegobe u prevelikim količinama.

 Jezik – veoma masni komad mesa, ima omjer 1:1 proteina i masti. odličan dodatak prehrani za aktivne pse ili one koji su na keto ishrani. Ne preporučuju se veće količine od 15% dnevne potrebne količine.

 Maternica – nije bogata nutrijentima zbog toga se ne preporučuje da čini veliki dio obroka, nego da se daje povremeno radi raznolikosti.

Ostali komadi mesa koji spadaju u mišićno meso: Penis, Dušnik (bogat kondroitinom i glukozaminom), Jednjak, Tetive i Ligamenti.

Pas – dnevna nutritivna potreba

Tablica se odnosi na nutritivne potrebe psa/štenca po izračunima “Savjeta za istraživanje prehrane (Nutritional Research Council )”. Navedene su minimalne, preporučene i/ili maksimalne dnevne količine nutrijenata za obrok od 1000 kcal.

*tablica se ne odnosi na nutritivne potrebe bolesne ili gravidne jedinke.

Nutrijenti

Pas

Štene

Minerali

 

 

Kalcij

0.5g (minimalno) 

1g (preporučano)

2g (minimalno) 

3g (preporučano)

18g (maksimalno)

Željezo

7.5mg

18mg (minimalno)

22mg (preporučano)

Magnezij

300mg

720mg

Fosfor

0.5g (minimalno) 

0.75g (preporučano)

2.5g

Kalij

1g

1.1g

Natrij 

75mg (minimalno) 

200mg (preporučano)

550mg

Cink

15mg

10mg (minimalno)

25mg (preporučano)

Bakar

1.5mg

2.7mg

Mangan

1.2mg

1.4mg

Selen

87.5mcg

52.5mcg (minimalno)

87.5mcg (preporučano)

Jod

220mcg

220mcg

Klor

300mg

720mg

Vitamini

 

 

Vitamin A (Retinol)

379mcg (preporučano)

16000mcg (maksimalno)

379mcg (preporučano)

3750mcg (maksimalno)

Tiamin (B1)

0.56mg

0.34mg

Riboflavin (B2)

1.05mg (minimalno)

1.3mg (preporučano)

1.05mg (minimalno) 

1.32 mg (preporučano)

Niacin (B3)

4.25mg

4.25mg

Vitamin B6

0.375mg

0.375mg

Folna Kiselina (B9)

67.5mcg

68mcg

Pantotenska kiselina (B5)

3.75mg

3.75mg

Vitamin B7 (Biotin)

60mcg

60mcg

Vitamin B12

8.75mcg

8.75mcg

Vitamin C

   nema podataka

   nema podataka

Vitamin D

2.75mcg

2.75mcg

Vitamin E

7.5mg

7.5mg

Vitamin K

0.41mg

0.41mg

Kolin

425mg

425mg

Mačke – dnevna nutritivna potreba

Tablica se odnosi na nutritivne potrebe mačke/mačića po izračunima “Savjeta za istraživanje prehrane (Nutritional Research Council )”.
Navedene su minimalne, preporučene i/ili maksimalne dnevne količine nutrijenata za obrok od 1000 kcal.

*tablica se ne odnosi na nutritivne potrebe bolesne ili gravidne jedinke.

Nutrijenti  Mačka Mačić
Minerali    
Kalcij 0.4g (minimalno) 0.72g (preporučano)

1.3g (minimalno)

2g (preporučano)

Željezo 20mg 17mg (minimalno)

20mg (preporučano)

Magnezij 50mg (minimalno)

100mg (preporučano)

40mg (minimalno)

100mg (preporučano)

Fosfor 0.35g (minimalno)

0.64g (preporučano)

1.2g (minimalno)

1.8g (preporučano)

Kalij 1.3g 0.67g (minimalno)

1g (preporučano)

Natrij 160mg (minimalno)

170mg (preporučano)

310mg (minimalno)

350mg (preporučano)

Cink 18.5mg 12.5mg (minimalno)

18.5mg (preporučano)

Bakar 1.2mg 1.1mg (minimalno)

2.1mg (preporučano)

Mangan 1.2mg 1.2mg
Selen 75mcg 30mcg (minimalno)

75mcg (preporučano)

Jod 450mcg 450mcg
Klor 240mg 190mg (minimalno)

225mg (preporučano)

Vitamini    
Vitamin A (Retinol) 250mcg (preporučano)

25000mcg (maksimalno)

250mcg (preporučano)

20000mcg (maksimalno)

Tiamin (B1) 1.4mg 1.1mg (minimalno)

1.4 mg (preporučano)

Riboflavin (B2) 1mg 1mg
Niacin (B3) 10mg 10mg
Vitamin B6 0.5mg (minimalno)

0.625mg (preporučano)

0.5mg (minimalno)

0.625mg (preporučano)

Folna Kiselina (B9) 188mcg 188mcg
Pantotenska kiselina (B5) 1.15mg (minimalno)

1.44mg (preporučano)

1.15mg (minimalno)

1.44mg (preporučano)

Vitamin B7 (Biotin) 60mcg 60mcg
Vitamin B12 5.6mcg 5.6mcg
Vitamin C    nema podataka    nema podataka
Vitamin D 1.4mcg 1.4mcg
Vitamin E 10mg 9.4mg
Vitamin K 0.25mg 0.25mg
Kolin 637mg 637mg

Jetra i Ostali Organi

Poznati još kao multivitamini sirove prehrane, organi su najbitniji dio prehrane, jer za razliku od mišićnog mesa (jetra ima od 10-100 puta veću količinu vitamina i minerala od drugog mesa), oni sadrže velike doze nutrijenata, poput, vitamina A, B12, D, folne kiseline, bakra i mnogih drugih. Bez tih potrebnih nutrijenata, kod mesoždera će veoma brzo doći do nedostatka većine vitamina i minerala u organizmu, posebice vitamina A, B i D.  Nedostatak istih može dovesti do ozbiljnih komplikacija, od letargičnosti (vit. B) do razvijanja srčanih bolesti (vit. D), bolesti kostiju poput osteomalacije (vit. D), razvijanju tumora (vit. D), te noćnog sljepila (vit. A) i dr.

Što sve spada pod organe, zašto su potrebni?

Kad pričamo o organima, uvijek prvo spominjemo jetru u zasebnoj kategoriji. Većina će vam uvijek napomenuti da jetra mora biti 5%, od onih 10% organa koje trebate davati u obroku. Zašto je to tako?

Jetra je vrlo bogata vitaminom A za razliku od drugih unutarnjih organa. Ujedno, ona je najbolji izvor željeza u cijelom tijelu “plijena”, jer se najlakše apsorbira u organizmu ljubimca. Možete ih naći skoro u svakom dućanu.

Jetra ima i ljekovita svojstva. Nju najčešće koristimo za neutralizaciju toksina u tijelu, te pomaže u probavi, održavanju zdravlja reproduktivnih organa, oksidaciji krvni zrnaca i pomaže pri prevenciji demencije.

OSTALI ORGANI

Zbog čega moramo davati našem ljubimcu i druge organe, a ne samo jetru u tih 10% ako je tako dobra? Kao i kod mišićnog mesa, tako i kod organa – ključ je u raznolikosti. Ako budete davali samo 5% jetre i 5% bubrega naš ljubimac će biti dobro, no neće dobiti sve potrebne nutrijente, što će na kraju dovesti do hipovitaminoza.

  • bubrezi – bogat izvor željeza i vitamina B, pomaže u održavanju zdravlja bubrega
  • slezena
  • gušterača – pomaže u stvaranju inzulina i enzima
  • mozak – ima visoke doze željeza, cinka, bakra i DHA, poboljšava funkcije mozga
  • timus
  • testisi, jajnici i ostale žlijezde – pomažu u regulaciji hormona i smanjuju rizik od dobivanja raka, problema u ponašanju…
  • koža – bogata vitaminom D (psi ne mogu stvoriti vitamin D izlaganjem suncu poput ljudi)
  • oči – bogat DHA-om

Ako niste primijetili organi najviše pomažu onom dijelu tijela kojem su i sami pripadali, pa tako davanje mozga pomaže funkciji mozga, davanje očiju je odlično za vid, bubrezi poboljšavaju funkciju bubrega i dr.

POSTOCI SU SAMO SMJERNICE

Iako je u ovoj zajednici utabano zlatno pravilo 80/10/10 koliko bismo mogli dati određenih dijelova životinje kao dio dnevnog obroka, mnogi to pravilo krše i hrane svoje ljubimce čak do 30% obroka u organima. Naime, organi čine oko 25% ukupne tjelesne mase živog bića i kad hranite svog ljubimca samo 10% njegovog obroka organima, velika je šansa da mu u organizmu fali potrebnih nutrijenata.

Ne, to ne znači da možete otići u dućan i kupiti 30 dag jetrice i dati Fifiju to kao 30%  obroka, jer u tom slučaju će vrlo brzo doći do prekomjernim količinama vitaminom A u organizmu, što će dovesti do toga da će vaš Fifi imati  proljev koja će nalikovati slapovima Nijagare.

Kada već pričamo o postocima kao smjernicama, moramo biti svjesni činjenice, da je za prvu ruku 10% organa u prehrani je posve dobar omjer, ako nemate više od dvije opcije na tržištu ili ste tek počeli sa sirovom prehranom. Ako pak imate veći izbor organa, ali se ne razumijete previše u računanje ostanite na tih 10% do 15%, i izmjenjujte više vrsta organa u prehrani, uz pažnju da nijedan organ ne prelazi granicu od 5% cjelokupne dnevne/tjedne prehrane. Najbolji način da budete sigurni  da su organi međusobno izbalansirani je ako potječu od iste vrste, budući da različite vrste životinja imaju različite količine nutrijenata u istim organima. Dobar primjer je pileća jetra koja ima 4 puta manje vitamina A od pačje, ujedno pačja jetra ima velike količine željeza kao i goveđa slezena pa bi tu došlo do zasićenosti.

No, ako ste spremni baciti se na kalkuliranje nutrijenata možete dati i do 30% prehrane u organima. Klikom na pojedinu sliku, poveznica će vas odvesti na zasebne stranice o nutritivnom sastavu odabranog organa.

animals-barn-beaks-1405930animal-antlers-close-up-45175max-anderson-1151184-unsplashsylvie-tittel-977057-unsplasherol-ahmed-742786-unsplashagriculture-animal-animal-photography-231062

           

*Ako vam ljubimac boluje od neke, dolje navedene bolesti, trebali biste izbjegavati određene, ako ne i sve organe:

  • Hiperurikozurija– Dalmatineri koji boluju od ove genetičke bolesti ne bi smjeli jesti organe, jer su oni bogati purinom
  • Akumulacija Bakra u Jetri– psi i mačke koji pate od ove bolesti ne smiju jesti jetru (goveđa, pačja i janjeća) i ostale organe koji sadrže velike količine bakra, no uz ekstremno precizno mjerenje porcija, neki organi i jetre se mogu dati.
  • Bolesti Bubrega– Organi su veoma bogati fosforom, upravo zato se ne smiju davati psima koji boluju od te bolesti. Naime, bubrezi u tom slučaju ne mogu pravilno probaviti fosfor, što dovodi do toga da prevelike količine fosfora završe u krvotoku, a da bi ga tijelo izbalansiralo, počinje uzimati kalcij iz kostiju.
  • Hipertireoza– (ne hipotireoza) izbjegavajte davati životinjske vratove pošto još uvijek imaju u sebi hormon štitnjače

Sve o Kostima

Zašto su kosti bitne u sirovoj prehrani?

Kosti sadrže nutrijente, koji su vrlo važni u prehrani pasa. Pomoću njih unose potrebne količine kalcija i ostalih važnih nutrijenata, koji imaju vitalnu ulogu u očuvanju probavnog sustava (stvaranje tvrde stolice). Nadalje, pomoću kostiju psi dobivaju mentalnu stimulaciju, one ujedno pomažu u jačanju mišića vrata i kralježnice, te u održavanju dentalnog zdravlja.

 Preporuka je da se kosti daju s mesom i vezivnim tkivom, još uvijek pričvršćenim na njima.

Kad spominjemo kosti u sirovoj prehrani, važno je napomenuti da postoji podjela na: Jestive Kosti i Rekreativne Kosti.

Koja je razlika između Jestive Kosti i Rekreativne Kosti?

Jestive kosti su dovoljno mekane da ih pas može prožvakati i pojesti, bez da dođe do ozljede probavnog traka. Primjer jestivih kosti su kosti peradi i manjih životinja.

Rekreativne kosti se prvenstveno upotrebljavaju kao dodatak prehrani. One ne bi trebale biti svakodnevni dio prehrane psa, nego više kao tjedna poslastica. U idealnom slučaju, kost bi trebala biti dovoljno velika da pas može ukloniti meso sa kosti, ali ne i previše same kosti (inače bi se unijelo previše kalcija u organizam). Važno je i koje kosti dajete, jer nije svaka kost za svakog psa. Vrsta kosti koju dajete svom psu je veoma važna, jer ako odaberete pravu kost, dat će te svom psu zabavnu aktivnost. Ako izaberete pogrešnu kost, pas bi mogao završiti kod veterinara.

Postoje dvije vrste rekreativnih kosti za pse: duge kosti i ravne kosti.

  • Duge Kosti:kosti koje se obično nalaze u nogama i krilima životinja. One su izgrađene za nošenje tjelesne težine, takve kosti su tvrde i imaju glatku površinu, centar im je pun koštanom srži. Krajevi tih kostiju su mekani, te sadrže puno hrskavice.
  • Ravne Kosti: kosti kralježnice, rebra, zdjelice i ramena. One su mekanije od dugih kostiju i ne sadrže toliko srži, također, imaju više savijenih površina. Veličina kosti je bitna, nije svaka kost za svakog psa. Veliki psi i agresivni žvakaći zahtijevaju veće kosti, poput goveđih. Najčešće se daje vrat, zdjelica i rebra. Ukoliko niste gadljivi možete davati i lubanju goveda, janjeta i koze. Srednji i mali psi, mogu jesti kosti od manjih životinja, poput jelena, koza, svinja i janjeta.

Sigurnost je na prvom mjestu. Iako su sirove kosti sigurne, mogu stvoriti probleme kod psa ako krivu kost dobije. Nekoliko stvari koje treba izbjegavati kod odabira kostiju:

  • Blokada u crijevima– Duge kosti imaju mekane krajeve, koji sadrže veći udio hrskavice nego kosti. Zbog toga, one nisu dobar izbor za velike pse i agresivne žvakaće jer oni lagano mogu prožvakati cijelu hrskavicu sa kosti. Ako pas nije naviknut na kosti ili jako pretjera u njima, hrskavica se može nakupiti u crijevima, te može završiti kod veterinara na ispiranju crijeva (klistir) ili čak na operaciji za uklanjanje blokade.
  • Slomljeni zubi – Površinski dio duge kosti je jako tvrd i može slomiti zube psa. Ravne kosti su bolji izbor za pse, od srednje do velike veličine, jer su mnogo mekše i teže ih je pravilno zagristi. Ravne kosti, također će trajati dulje, jer imaju krute površine koje skrivaju meso bolje od dugih kostiju, što ih čini mnogo zanimljivijim za žvakanjem. Bacite kosti, 1-2 dana nakon što se osuše.
  • Mekana stolica– Psi koji tek počinju jesti kosti ili oni koji jedu više kosti nego preporučeno, mogu za posljedicu imati mekanu stolicu, to je uzrokovano bogatom i masnom koštanom srži u kosti. Duge kosti sadrže više srži nego ravne kosti, tako da ravne kosti mogu biti bolji izbor, ako pas ima problema sa mekanom stolicom.
  • Zatvor– Konzumacija velike količine kostiju može uzrokovati zatvor kod pasa. Možda će se vidjeti bijele/žućkaste stolice koje se pretvaraju u prah kad ih se pokupi ili čak, žuti proljev. Općenito, ako pas pojede previše rekreativne kosti, nego što je trebao, samo mu treba dati više mesa i manje kostiju, za sljedeća dva obroka, tako će se uravnotežiti minerali, uključujući kalcij i fosfor.

Ukoliko vam treba pomoć u računanju postotka mišićnog mesa i kosti u određenim komadima mesa, istu možete naći na postu: postotak kosi u mesu ili klikom na isti.

 

PMR za pse

Plijenski model sirove prehrane ili PMR (Prey model raw)– prvenstveno je namijenjen da oponaša prehranu psećih predaka, bez da sami moraju loviti svoju večeru.

Potpuna PRM dijeta sadrži 80% mišićnog mesa, 10% jestivih kostiju, 5% jetre i 5% ostalih organa.

  • jestive kosti – krilca, rep, rebra, vrat, nožice, leđa
  • ostali organi – mozak, testisi, bubrezi, slezena, gušterača, timus, jajnici
  • česti izvori proteina – piletina, puretina, govedina, teletina, junetina, konjetina, divljač i riba

Postoje dvije vrste PMR-a Franken plijeni Cijeli plijen.

Franken plijen (Franken prey) – učestaliji, jer u jednom obroku, kako biste dobili savršeni omjer mesa/kosti/organa, možete hraniti psa različitim izvorima proteina tj. životinjama i njihovim dijelovima. Postoje dvije vrste, mljeveni i u komadima.

Cijeli plijen(Whole Prey Feeding) – najrjeđi oblik, zbog svoje nedostupnosti i činjenice da morate dati svojem psu čitavu životinju sa perjem/krznom i netaknutom utrobom.

Unatoč tome, CP daje vašem psu savršeno balansiran obrok.
Primjeri cijelog plijena:

  • Pilići
  • DOC (jedan dan stari pilići)
  • Prepelica
  • Zec
  • Patka
  • Riba

*Potrebno je davati što veće komade mesa ili cjelokupnog plijena vašem psu, kako bi osigurali što bolje oralno zdravlje vlastitog ljubimca, ali i mentalno, zbog otpuštanja endorfina za vrijeme konzumacije samog mesa. Nadalje, treba napomenuti da mljeveni obrok ne pomaže u održavanju dentalnog zdravlja.

Preporučena dnevna doza za odraslog psa je 2.5% njegove tjelesne mase. Ona može varirati ovisno o životnim potrebama, ako pas treba izgubiti na težini preporučuje se smanjivanje na 1.5-2% tjelesne mase ili 3% ako treba dobiti na težini.

Pse mlađe od godinu dana treba hraniti više:

  • – 4. mjeseca 10-8% tjelesne težine
  • – 6. mjeseci 8-6% tjelesne težine
  • – 8. mjeseci 6-4% tjelesne težine
  • – 12. mjeseci 4-3% tjelesne težine

Mjesta gdje možete kupiti PMR u Hrvatskoj:

*za više informacija možete se obratiti u Raw grupi na Facebook-u 

PMR za mačke

 

Plijenski model sirove prehrane ili PMR (Prey model raw)– namijenjenj je da oponaša prehranu divljih mačaka.

Potpuna PRM prehrana sadrži 84% mišićnog mesa, 6% kosti, 5% jetre i 5% ostalih organa.

  • jestive kosti – krilca, rep, rebra, vrat, nožice, leđa
  • ostali organi – mozak, testisi, bubrezi, slezena, gušterača, timus, jajnici
  • česti izvori proteina – piletina, puretina, govedina, teletina, junetina, divljač i riba

Postoje dvije vrste PMR-a: Franken plijen i Cijeli plijen.

Franken plijen (Franken prey) – učestaliji, jer u njemu možemo hraniti mačku različitim izvorima proteina tj. životinjama i njihovim dijelovima u jednom obroku, kako bismo dobili savršeni omjer mesa/kostiju/organa. Postoje dvije vrste, mljeveni i u komadima.

Mljeveni, kao što mu samo ime kaže, je cijeli obrok smljeven u konzistencije mljevenog mesa. To je najudaljenije od “prirodne” prehrane, zbog toga što su meso, organi, kosti, zajedno samljeveni, a time ne nude ikakav izazov mački. Međutim, ova metoda najviše sliči hrani iz konzerve, zbog toga je često najjednostavniji oblik sirove prehrane, uz pomoć koje se prebacuje mačku na potpunu sirovu prehranu.

Za razliku od mljevenog, davanje FP-a u komadima daje mačkama mentalnu stimulaciju, jer mačka mora derati komadiće mesa, kako bi ih smanjila na što manje komade.

Cijeli plijen (Whole Prey Feeding) – najrjeđi oblik sirove prehrane, zbog svoje nedostupnosti i činjenice, da morate dati svojoj mački čitavu životinju sa perjem/krznom i netaknutom utrobom.

Unatoč tome, CP daje vašoj mački savršeni omjer mesa, kostiju i organa u prehrani.
Primjeri cijelog plijena koji se mogu dati mačkama:

  • Pilići
  • DOC (jedan dan stari pilići)
  • Miševi
  • Vjeverice
  • Prepelica
  • Srdela

Preporučena dnevna doza za odraslu mačku je 2.5% njezine tjelesne mase. Ona može varirati ovisno o životnim potrebama. Ako mačka treba izgubiti na težini preporučuje se smanjivanje na 1.5-2% tjelesne mase ili 3% ako treba dobiti na težini.

Mačku mlađu od godinu dana treba hraniti više:

  • 4 tjedna – 4. mjeseca 10-8% tjelesne težine
  • – 6. mjeseci 8-6% tjelesne težine
  • – 8. mjeseci 6-4% tjelesne težine
  • – 12. mjeseci 4-3% tjelesne težine

Mjesta gdje možete kupiti PMR u Hrvatskoj

*za više informacija možete se obratiti u Raw grupi na Facebook-u 

BARF

BARF (BIOLOGICALLY APPROPRIATE RAW FOODS) 

Biološki primjerena sirova prehrana je alternativa sirova prehrana PMR modela, modificirana da uz sirovo meso, kosti i organe, sadrži i voće i povrće. Naime, znanstvenici su ustvrdili, da divlji psi i vukovi u divljini jedu biljke, te da one čine 5-8% njihove cjelokupne prehrane.

Kompletna BARF prehrana za pse sastoji se od 70% mišićnog mesa, 10% jestivih kostiju, 5% jetre, 5% drugih organa, i 10% povrća i voća.
*preporučuje se udio od 7% povrća i 3% udio voća

BARF prehrana

  • jestive kosti– krilca, rep, rebra, vrat, nožice, leđa
  • ostali organi – mozak, testisi, bubrezi, slezena, gušterača, timus, jajnici
  • česti izvori proteina– piletina, puretina, govedina, teletina, junetina, divljač i riba
  • povrće– brokula, špinat, mrkva, kelj, klice, zelena salata, cikla itd.
  • voće– jabuke, kruške, banane, borovnice, lubenica, bundeva, šipak, maline, dud itd.

Ako se odlučite na ovu prehranu, važno je da se pravilno pripremite, jer psi nemaju zube, niti potrebnu strukturu čeljusti, niti enzime koji su potrebni za početak obavljanja procesa probave u ustima. Stoga, ako odlučite ukomponirati voće i povrće u svakodnevnu prehranu vašeg ljubimca, svakako ih trebate pravilno pripremiti (kuhanje na pari, fermentiranje ili miksanje blenderom).

*Potrebno je davati što veće komade mesa ili cjelokupnog plijena vašem psu, kako bi osigurali što bolje oralno zdravlje vlastitog ljubimca, ali i mentalno, zbog otpuštanja endorfina za vrijeme konzumacije samog mesa. Nadalje, treba napomenuti da mljeveni obrok ne pomaže u održavanju dentalnog zdravlja.

 Preporučena dnevna doza za odraslog psa je 2.5% tjelesne mase. Ali, ona može varirati ovisno o životnim potrebama. Ako pas treba izgubiti na težini, preporučuje se smanjivanje na 1.5 – 2% ili 3% ako treba dobiti na težini.

Pse mlađe od godinu dana treba hraniti više:

  • – 4. mjeseca 10-8% tjelesne težine
  • – 6. mjeseci 8-6% tjelesne težine
  • – 8. mjeseci 6-4% tjelesne težine
  • – 12. mjeseci 4-3% tjelesne težine

Popis proizvođača BARF-a i mjesta gdje se može kupiti u Hrvatskoj:

*za više informacija možete se obratiti u Raw grupi na Facebook-u