Otvarajući svoju prvu vrećicu Hermann BARF-a prije 10 godina; nisam ni sanjala u koji globalni pokret će se ta želja za pružanjem kvalitetnijeg života svojim kućnim ljubimcima pretvoriti. Sad, deset godina kasnije, ta globalnost izazvala je rast tržišta sirove hrane za kućne ljubimce između 70 i 100 posto godišnje – uključujući i našu malu Hrvatsku. Taj brzi rast, kao i želja vlasnika za što praktičnijim rješenjem kad govorimo o sirovoj hrani – što je općenito najveća prodajna točka na tržištu hrane kućnih ljubimaca – izazvala je stvaranje novih proizvođača, kao i distributera sirove hrane.

Proizvođači, dobavljači, legalci ili oni koji to nisu; svi redom smatraju da su baš njihovi proizvodi “best of the best“. Dok se u prodaji suhe hrane kupci riječ “premium” povezuju s ”nutritivnom“ i da je hrana više kvalitete, u slučaju sirove prehrane tu poziciju je zauzeo pojam “balansirani obrok“.

Pojam koji je stvoren kao smjernica zajednici u doba kad su postojale samo mesnice, a po kojoj bi vaš kućni ljubimac dobivao odokativno sve potrebne esencijalne mikro i makro nutrijente i koji najviše po omjerima sliči whole pray prehrani.

Koja je razlika između proizvoda za koji se tvrdi da je “balansirani obrok” i onoga koji se samo promovira kao sirova prehrana, ja nisam našla. Ista je razlika, kao i između proizvođača suhe hrane koji tvrde da je njihova hrana premium bez da vam daju znanstveno objašnjenje zašto je njihova hrana bolja od ostali.

Ono što kao kupci trebamo znati, jest da i u slučaju proizvođača koji tvrdi da je njegova hrana balansirana i onog koji to ne tvrdi, nema javno dostupnog mikronutritivnog sastava hrane, ne znamo točan postotak koliko je svaka “kategorija“ (mišićno meso, kosti i organi) zastupljena u obroku, a i kad znamo postotak ”kategorije”, često ne znamo koliko je svaki zasebni sastojak zastupljen, pa opet ni tad ne možemo izračunati okvirno koliko naš pas dobiva mikronutrijenata. Što je važno za znati kad tvrdite da je proizvod balansiran!

Štene, zdrava odrasla jedinka, bolesna i stara nemaju jednake nutritivne potrebe.

Kao i svemu drugom, u sirovoj prehrani balansiranje nutrijenata je ključno, premalo ili previše određenog nutrijenta može izazvati ozbiljne probleme. Stoga se pri davanju povjerenja proizvođačima trebamo se zapitati je l’ doista proizvod balansiran? Pogotovo kad nema dokaza koji to potvrđuju.

Zato je i zabrinjavajuće da danas, u doba kad vlasnici kućnih ljubimaca polaze seminare da znaju čitaju naljepnice na poleđini vreće suhe hrane i što koji ​sastojak znači, to isto kritičko oko ne primjenjuju na sirovu hranu i njene proizvođače, već svoje povjerenje stavljaju u njih.

Ako ćete nešto zapamtiti iz ovog teksta, zapamtite da jedino VI imate interese svog ljubimca na prvom mjestu i gledajte informacije koje Vam drugi daju ili skrivaju kritičkim okom.