Prelazak na sirovu prehranu sa suhe hrane, nije jednostavan kao prelazak na drugu vrstu suhe hrane. Ovdje postoji puno veći angažman vlasnika u pripremi obroka, kao i samog ljubimca u prilagođavanju na isti. Stoga smo vam ispod naveli 10 najčešćih pogrešaka koje činimo kao početnici:

1. Neinformiranost o prehrani

Upravo ste potrošili sat i deset minuta na gledanje dokumentarca Pet Fooled i ne želite da vaš ljubimca, član vaše obitelji, jede male smeđe (ponekad šarene) krokete jer ste shvatili da, iako piše premium na njima, približno su iste kvalitete kao i vreća od 15 kila koja košta 50 kn.

Put do pakla popločen je dobrim namjerama. Rečenica kojom bi trebao svaki vlasnik koji želi prebaciti svog ljubimca ili je već u postupku prebacivanja, trebao zapamtiti. Najčešće se pogreške dogode jer želimo najbolje za naše četveronožne prijatelje što prije jer pomisao da još jednom im moramo dati dehidrate izaziva osjećaj nemajke u nama. Iako je sirova prehrana najbolja opcija za njih, ona nije jednostavna i ne možete očekivati da nakon što potrošite 30 minuta čitajući o tome, će te biti spremni za totalnu promjenu ishrane svog ljubimca. Uzmite si vremena, ovo nije sprint nego marathon, informirate se o prehrani i potrebama vašeg ljubimca.

2. Ubrzavanje prijelaznog razdoblja

Normalno je da ste uzbuđeni i da želite što prije prebaciti vašeg ljubimca na sirovu prehranu. Međutim, najbolje je dopustiti vašem ljubimcu da određuje tempo prijelaza na sirovo hranjenje. Neki kućni ljubimci bez puno napora mogu prijeći na sirovo, dok drugima treba više vremena da se prilagode; pogotovo ako je riječ o prelasku na sirovu prehranu gdje pas/mačka mora naučiti žvakati svoju hranu, poput slučajeva kad ih prebacujemo na PMR ili ako je kućni ljubimac gastritičar. Nemoj te se žuriti i raditi razne mikseve hrane dok još ne znate jel’ određeni proteini uopće pašu vašem ljubimcu.

3. Začinjeno meso

Natrij je važan mikronutrijent za naše kućne ljubimce; međutim, prekomjerne količine natrija mogu u ekstremnim slučajevima dovesti do dehidracije, proljeva ili trovanja natrijevim ionima.

U veliku količinu mesa ubrizgava se otopinom natrija i nitrata što povećava udio natrija u sirovom mesu. Uvijek provjerite naljepnicu sirovog proizvoda kojeg kupujete. Osigurajte da meso koje dajete ima manje od 88 mg natrija na 100 g mesa. Nadalje, ne kupujte meso kojem je nadodana aroma, začinjeno šećerom ili bilo kojim drugim dodacima.

4. Izbjegavanje davanja sirovih kosti kao dio prehrane

Svi smo bar jednom čuli, ako ne bezbroj puta, da su kosti opasne i da se nikad ne smiju davati psima i mačkama da ih jedu. Ono što rijetko napomenu ti stručnjaci je da to pravilo vrijedi za kosti koje su termički obrađene (kuhane, pečene) jer tako gube vlagu i elastin koji su važna komponenta koja ih čini sigurnijima za probavu. One su ujedno važan izvor kalcija i fosfora radi održavanja zdravlja kostura.

Da, i sirove kosti mogu biti opasne, zato je bitno informirati se o tome kakve kosti smijete davati svojem ljubimcu, više o tome možete naći u ovom postu.

Općenita smjernica za davanje kosti je 10% prehrane za pse i 6% za mačke jer nismo svi jednaki. Ove smjernice se ne morate držati k’o pijan plota, već svakodnevno promatrati stolicu vašeg ljubimca i ako je mekana možete dati više, ili ako je tvrda/grudasta davati u manjoj količini, što se povezuje na iduću čestu pogrešku.

5. Davanje previše sirovih kostiju u obroku

Davanje prevelike količine može izazvati probleme poput zatvora, proljeva i povraćanja. Do toga najčešće dolazi jer organizam ne može probaviti tu količinu kostiju.

Iako se, pogotovo na prijelazu, predlaže davanje malo veće količine kostiju od preporučene doze zbog lakšeg prijelaza. Ako vidite da vaš ljubimac ima suhu stolicu koja se veoma lako mrvi, obavezno smanjite količinu kostiju u prehrani.

6. Davanje neprimjernih kostiju

Kada date vašem ljubimcu kosti koje su veće od primjerene veličine za vašeg ljubimca; on najčešće samo skine ostatke mesa s iste, ali rijetko kad konzumira samu kost. Takve kosti pružaju mentalnu stimulaciju vašeg ljubimca, te im čiste zube. Međutim, vaš ljubimac neće dobiti potrebne hranjive tvari poput kalcija kojeg nalazimo u kostima.

Postoji širok izbor kostiju kojima možete hraniti svoje kućne ljubimce, ali važno je paziti da dajete kosti ispravne veličine za vašeg kućnog ljubimca i izbjegavati nosive kosti (rekreativne kosti) velikih životinja.

Kosti udova velikih životinja mogu uzrokovati frakture zuba i čeljusti ako je vaš ljubimac agresivan žvakač. Uz to, ako se proguta veliki komadi, može doći do začepljenja. Međutim, ako vaš ljubimac nježno žvače, i rekreativne kosti se mogu dati kao dio obroka, ali uz uvjet da je velikim količinama mesa i dalje pričvršćenim na kost. Prilikom davanja kosti nadzor je presudan za sprečavanje ozljeda. Uzmite kost kad je uklonjeno meso s nje.

7. Prebrzo dodavanje nove hrane u prehranu

Nakon što je vaš ljubimac u potpunosti prešao na sirovu prehranu, novi izazov su novi izvori proteina. Mnogi ljubimci znaju imati osjetljivost na neke sastojke, kao i jednostavno da im se ne sviđaju. Kako bi svojem ljubimcu i sami sebi olakšali isprobavanje nove hrane istu dodajete u maloj količini u normalni obrok, te pratite ponašanje vašeg ljubimca. Ako nema negativne reakcije i sav oduševljen pojede obrok slobodno već u idući obrok dodajte taj sastojak u većoj količini.

8. Dodaci prehrani u prekomjernoj količini

Kao i kod ostalih sastojaka, umjerenost je ključna. Prekomjerno dodavanje može biti jednako loše kao i nedostatak hranjivih sastojaka. Osim što sve aminokiseline, masne kiseline, vitamine i minerale koje trebaju vaši ljubimci – biti dani kroz prirodne sastojke, isti se puno brže probavljaju, apsorbiraju i metaboliziraju u organizmu. Iako stopa apsorpacije je niža kod dodataka, oni ako nismo pažljivi mogu dovesti do mnogobrojni problema u rasponu od probavnih poteškoća do hipervitaminoze koja može izazvati ozbiljne probleme ukoliko nema pauze i rotacije dodataka kako bi organizam iskoristio zalihe istih.

9. Nepotrebno kompliciranje

Iako sirova prehrana nije nuklearna znanost, u želji da pružimo svojim ljubimcima najbolje što brže u kratkom roku, to može postati. A onda ta frustracija veoma lako dovode do toga da odustanemo od svoje ideje.

Sirova prehrana temelji se na premisi cjelovitog, divljeg plijena. Kada gledamo životinju koju ulovi i pojede divlji pas, vuk ili mačka, te podatke možemo koristiti za pružanje slične prehrane našem ljubimcu bez da on tu hranu mora uloviti kao njegovi divlji rođaci. Plijen se sastoji od mesa, kostiju, organa i krzna / pera, po tom sastavu su izrađeni modeli PMR (psi i mačke) i BARF (psi), upravo da što više prehrana naših ljubimaca oponaša cjeloviti plijen. Ali ono što je najbitnije je da smjernice nisu uklesane u kamenim, one su polazišta kod hranjenja sirovim hranom. Najvažnije je zapamtite da nahranite psa ili mačku ispred sebe, uvijek se prilagodite njihovim individualnim potrebama. Uz to, prilikom izračunavanja koliko hraniti vašeg ljubimca, nemojte se uhvatiti točno u gram. Ne samo da je ovo vrlo zamorno, već zahtjeva i jako puno vremena.

10. Osjećaj preplavljenosti

Prije prelaska na sirovu prehranu potrebno je istražiti i informirati se o istoj, ali internet je duboko, prostrano i strašno mjesto. Informacije o sirovoj prehrani variraju nadaleko i možda će biti teško znati koji savjet treba poslušati. To je samo po sebi dovoljno da mnogi vlasnici odustanu od sirove prehrane prije početka i ne želimo da se to dogodi. Pokušajte da vas ne preplavi ogromna količina informacija na internetu vezane uz sirovu prehranu. Ako ste početnik i treba vam dodatna pomoć oko hranjenja sirovog, ima Facebook grupu posvećenu informiranju vlasnika kućnih ljubimaca o sirovoj prehrani, kao što možete na našem blogu, Instagramu i Facebooku postaviti svoja pitanja i nedoumice.
Ovdje smo da vam pomognemo na svakom koraku, ne bojte se postaviti pitanje!