PROTEIN

U prehrani postoje tri glavna makronutrijenta – protein, masti i ugljikohidrati. Proteini su strukturne komponente organa, mekog tkiva, mišićnih vlakana, kože, kose, noktiju i krvi; mogu funkcionirati kao enzimi, hormoni i antitijela. Oni se prvenstveno koriste za prijenos i pohranu molekula u tijelu. Višak proteina koji nadmašuje potrebu za održavanjem mišićnog tkiva koristi se za energiju.

Novi proteini mogu se sintetizirati prehrambenim aminokiselinama ili aminokiselinama koje tijelo samo stvara.  Protein se koristi da bi obuhvatio sve potrebe esencijalnih aminokiselina, uz ispunjavanja potreba za ugljikovim kosturom (veza između atoma unutar kemijskog spoja) i dušikom. To znači da psi i mačke nemaju minimalni zahtjev za cijelim, netaknutim proteinima, ali imaju minimalne zahtjeve za aminokiseline, ugljikove kosture i dušik.

PROTEIN & AMINOKISELINE

Razgradnja proteina započinje u želucu enzimom pepsin i klorovodičnom kiselinom. Djelomično probavljena hrana tada se prenosi u tanko crijevo. Enzimi gušterače oslobađaju se u tankom crijevu kako bi se proteini mogli razgraditi u aminokiseline kako bi se omogućila apsorpcija. Nakon što se aminokiseline apsorbiraju u tijelo, iskorištavaju se za stvaranje tkivnih proteina, enzima, albumina, hormona i drugih spojeva koji sadrže dušik. Višak aminokiselina koristi se za deaminaciju i energiju.

AMINOKISELINE

U totalu, postoje 22 aminokiseline, sve ih smatramo bitnima za funkciju jedinke, jedina razlika kao i kod vitamina je u tome što neke smatramo esencijalnim jer ih tijelo ne može sintetizirati, pa ih iz tog razloga moramo osigurati u prehrani. Uz pomoć jetre psi mogu sintetizirati 12 aminokiselina, dok mačke mogu samo 11.

Popis esencijalne aminokiselina koje se ne mogu sintetizirati u dovoljnim količinama, te se moraju unijeti u organizam kroz prehranu su:

Uvjetno esencijalne aminokiseline su aminokiseline koje tijelo treba u doba fizioloških i patoloških stanja. Pojedine pasmine imaju naslijeđene predispozicije što utječe na ishod sintetiziranih aminokiselina. Uz to, određena zdravstvena stanja mogu utjecati na sintetizaciju aminokiselina.

• Glutamin

Fiziološki čimbenici kao što su rast, trudnoća i dojenje utječu na potrebe glutamina u prehrani. Uz to, medicinska stanja i prehrana s malo proteina također utječu na razinu glutamina u tijelu. Kritično bolesne jedinke imaju veće zahtjeve za glutaminom. Pretpostavlja se da u vrijeme veoma stresnog razdoblja tijelo nije u stanju sintetizirati dovoljne količine ove aminokiseline.

Glutamin je uvjetno neophodan i pokazuje se korisnim u medicinskim stanjima kao što je sindrom propusnog crijeva. Psi i mačke koji imaju problema s probavom ili sindromom propusnih crijeva imaju koristi od dodavanja glutamina u prehranu.

• Taurin

Ne smatramo ga esencijalnom aminokiselinom za pse, zapravo on ni nije aminokiselina, nego spoj sličan aminokiselini. Za razliku od mačaka, psi su u stanju sintetizirati dovoljnu količinu taurina, međutim, postoje medicinska stanja koja povećavaju potrebu za taurinom.

Psi sa srčanim stanjima imaju veće zahtjeve za taurinom. U nedavnim zbivanjima,  nedostatak taurina povezan je s dilatacijom kardiomiopatije srca. Zatim, postoje određene pasmine pasa koje imaju genetsku predispoziciju za srčane anomalije/bolesti. Za takve pse se preporučuje osigurati zadovoljavajući unos taurina.

Taurin je esencijalna aminokiselina za mačke jer ga ne mogu samostalno sintetizirati s drugim aminokiselinama. Stoga se taurin u prehrani mora unositi u odgovarajućim količinama.

Prehrambene potrebe za glutaminom i taurinom lako se postižu kada prehrana sadrži sirovo meso, jaja i ribu.

IZVORI AMINOKISELINA U PREHRANI

Sad kad razumijemo da su proteini izvor aminokiselina, moramo razjasniti, koji su proteini najbolji izvor aminokiselina. Proteine dijelimo u dvije kategorije: one sa visokom prehranbenom vrijednosti, i one niske prehranbene vrijednosti.

Ne sadrži svaki protein koji vaš pas jede sve potrebne aminokiseline … u stvari, većina ih nema. Ali ako su sve esencijalne aminokiseline prisutne u proteinu – i u dovoljno velikim količinama da bi bile od koristi – tada će taj protein imati visoku prehrambenu vrijednost.

Ako nedostaje jedna ili više esencijalnih aminokiselina; ili su one prisutne u malim količinama, protein će imati nisku prehrambenu vrijednost. A prehrambena vrijednost proteina se mjeri po vrijednosti aminokiseline koja se nalazi u najmanjoj količini u tom proteinu (to se naziva ograničavajuća aminokiselina).

Proteini s najvećom količinom esencijalnih aminokiselina su životinjski proizvodi poput mišićnog mesa, sirovih mesnih kostiju i organa. Govedina, janjetina, svinjetina (ne hrani u sirovom obliku), puretina, piletina, jaja i riba samo su neki primjeri životinjskih bjelančevina koji pružaju široki spektar esencijalne aminokiseline za stvaranje optimalne prehrane. Količina aminokiselina prisutnih u svakom proizvodu ovisit će o više faktora, uključujući vrstu životinje, udio masti, prehranu kojom se životinja hranila, uvjete prerade mesa, uvjete skladištenja i vrijeme skladištenja istog. No, jedini proizvod koji sadrži sve esencijalne aminokiseline, u optimalnoj količini, su jaja. Proteini niske vrijednosti su ponajviše biljni proteini. Izvori proteina mogu se kombinirati na temelju njihovog viška/manjka aminokiselina. Kombinacija različitih izvora proteina se potieč jer jedino na taj način možete dobiti izbalansiranu prehranu.